Hipertonija i hipotonija su termini sa kojima se roditelji prevremeno rođene dece i dece sa cerebralnom paralizom često susreću, budući da su to neka od njihovih najčešćih pratećih stanja, a koja na prvi pogled mogu biti veoma zbunjujuća zbog sličnosti u samim nazivima. Zapravo, radi se o dva stanja koja imaju slične uzroke i predstavljaju poremećaj mišićnog tonusa, ali imaju potpuno različite simptome. Šta je to hipertonija, a šta hipotonija, kako do ovih stanja dolazi i kako se sa njima nositi su pitanja koja muče veliki broj roditelja prevremeno rođene dece i dece sa dijagnozom cerebralne paralize.

Šta je hipertonija i kako je prepoznati?

Beba leži na leđima

Hipertonija se kod prevremno rođenih beba i beba iz rizičnih trudnoća javlja veoma često, a posebno kada su u pitanju deca sa dijagnozom cerebralne paralize, budući da ona kao i cerebralna paraliza često nastaje kao posledica povreda centralnog nervnog sistema. Do ovakvih povreda može doći pre porođaja, tokom porođaja ili nakon njega, a uzrok pomenutog stanja kod dece ponekad mogu biti i razne infekcije, poput meningitisa. Hipertonija zapravo predstavlja povišeni tonus mišića, zbog čega se stiče utisak da je beba previše stegnuta, čvrsta ili kruta. Vrlo često se dešava da roditelji prve simptome hipertonije ne prepoznaju, odnosno da im se učini da su to znaci bebinog napretka, budući da ove bebe često uspevaju da zazumu sedeći položaj ili da se okrenu sa stomaka na leđa u periodu do tri meseca starosti, što je svakako suviše rano za ovakve pokrete. Simptomi hipertonije različiti su kod svakog deteta i oni mogu biti vrlo blagi, ali i veoma izraženi, pa tako ova stegnutost mišića nekoj deci može čak praviti probleme prilikom kretanja i kontrolisanja pokreta tela. Važno je da imate na umu da neće svako dete imati iste simptome, niti će imati svaki od njih, već je svako od njih priča za sebe, zbog čega je neophodno da njegov razvoj i napredak prati lekar. Deca koja se bore sa hipertonijom mogu imati manje ili više usporen motorički razvoj, zbog čega je veoma važno da se što pre počne sa terapijama. Najčešće se preporučuje fizikalna i okupaciona terapija, ali u nešto težim slučajevima mogu se propisati i određeni lekovi koji će pomoći opuštanju mišića i olakšati ovo stanje. U težim slučajevim hipertonije kao opcija postoji i operacija, ali se u većini slučajeva stanje može kontrolisati terapijama.

Hipotonija i njeni uzroci

Hipotonija bi predstavljala suprotnost hipertoniji, odnosno to je stanje smanjenog tonusa mišića. Za razliku od hipertonije, hipotonus je dosta teže prepoznati u ranom periodu. Ono što njega odlikuje jeste takozvana „mlohavost“ odnosno nedovoljna stegnutost mišića, zbog čega bebe često imaju problem sa njihovim pokretanjem, a ono što je najuočljivije jesu poteškoće sa držanjem glave, jer ove bebe to ne mogu da urade samostalno. Smanjeni tonus mišića se takođe često javlja kao posledica prevremenog rođenja ili rizičnih trudnoća, ali ponekad može biti u pitanju i nasledni faktor. Hipotonična cerebralna paraliza se uglavnom javlja usled povrede malog mozga kod bebe ili usled nedostatka kiseonika tokom porođaja. Hipotonus se javlja češće od hipertonusa i uglavnom se može prepoznati po tome što beba ima manjak otpora prilikom pasivnih pokreta. Važno je uočiti da smanjenji tonus mišića nije isto što i smanjena mišićna snaga, te da u ovom slučaju neće pomoći isključivo jačanje mišića, već je pre toga potrebno raditi na balansu i stabilnosti uz pomoć fizikalne i okupacione terapije.

Simptomi hipertonije i hipotonije kod cerebralne paralize

Iako se i hipertonija i hipotonija odnose na tonus mišića i njegove poremećaje kod prevremeno rođenih beba i dece sa dijagnozom cerebralne paralize, u pitanju su dva suprotna stanja te im se i simptomi vidno razlikuju.

Hipertonija:

  • Ukočeni udovi
  • Povišeni mišićni tonus
  • Poteškoće sa kretanjem
  • Mišićni spazam
  • Neuobičajeni pokreti
  • Neprijatni pokreti
  • Nevoljne kontrakcije mišića
  • Makazasti hod

Hipotonija:

  • Opušteni udovi
  • Snižen mišićni tonus
  • Poteškoće sa stajanjem
  • Nestabilnost
  • Poteškoće sa disanjem
  • Poteškoće sa dobrim držanjem
  • Poteškoće sa hodanjem bez pomoći
  • Nemogućnost samostalnog držanja glave kod beba

Neće svako dete imati iste simptome, niti će istovremeno imati sve one koji su navedeni, pa se stanje svakog deteta pojedinačno mora pratiti kako bi se propisale individualne terapije koje će dati najbolje rezultate.

Kada su u pitanju hipertonija i hipotonija prognoze ovih stanja zavise od njihove ozbiljnosti, uzroka i vremena uspostavljanja dijagnoze. Kod dece koja boluju od cerebralne paralize ova stanja smatraju se neprogresivnim, što znači da se ona vremenom neće pogoršavati i da se uz pravilnu i redovnu terapiju mogu držati pod kontrolom. Najveći napredak se može postići u prvim mesecima pa je rano uspostavljanje dijagnoze i pravovremeno započinjanje sa terapijama od velike važnosti. Blaži oblici hipertonije i hipotonije mogu imati gotovo neprimetne posledice, dok oni teži mogu uzrokovati ozbiljnija stanja, pa se svakom detetu mora posvetiti na individualnom nivou kako bi se kroz terapije postigao maksimum u njegovom oporavku.